U slutnji, u čežnji daljine, daljine
U srcu, u dahu planine, planine
Premalo mjesta za srca mnoga
Kraj foteljaša, ksenofoba
I bljesak bajna lukobrana
I miris, miris govana
Tamo, tamo da putujem
Tamo, tamo da tugujem
Da čujem one stare cajke
Iz usta neke mlade majke
Da više ne znam sebe sama
Dok burek mijese u kalama
Tamo, tamo da putujem
Tamo, tamo da tugujem
Di živi se od mora, od mriža i uza
Brojidu se zrnca od krvi didova
Crljene su oči od noći i suza
Žuljavi nam jezik od kletvi prinova
I tučedu nas cimentom i kitom
Dok život nam je zaokupljen litom
Kada više od sveg, poput svih poltrona
Punih pansiona, mi volimo pare
Lova naša draga, sve nam želje zna
Peri apartmane, oderi turista
Brojimo sve kune, krune i eura
Prolazidu dani uz bure i juga
Škrti stranac daje tek ono šta mora
Život od turizma i radosnom tuga
Ali kada nakon sezone
Opet dođu noći mrazne
Divne, plave, moje vale
Zjape dohranjene, prazne
Bager jednom mora krenit
A gradilište skinit kutu
Mora luka se zapjenit
Dok more pere našu šutu
Zasjat će bageri, antikne dizalice
Balat kamioni kad kompresor krene
Svi bauštelci i sve ulizice
Poslati će račun za nas, pokorene
Raznesene čelikom i gletom
To su tople ruševine ljeta
Na rubu uplakanog mora
I jednog izgubljenog svijeta
Ničeg nema, ničeg nema
Od riba, od algi
Ostao je samo prazan hotel
Što svoj beton uzdiže do neba
Dok temelj namače u moru
Već brojnih, prekobrojnih jula
Dok ja čekam da se sruši
K'o pješčana kula
Al' još je uvijek ovdje
I još zagledan u more
Na prozoru plakat
Što nudi tuđu luku
Na vlasnike će čekat
Da ga presvuku
Kad ljetu je kraj
Od vremena planova, papira
Ostala je samo prazna ljuska
U noći okrenuta moru
Sad sanja vlasnike nove
Ničeg nema, ničeg nema
Od stvari, od ljudi u njoj
Ništa nova, ništa nova
Svaka zima uvik ista
Nestane prebrzo lova
Računica rijetko čista
Guštaju još samo bure
Zatvorene gnjiju škure
Sad životu, punom zima
Ostaje tek malo snova
O danima kad se ima
Ništa nova, ništa nova
Pala je u more stina
Nasrid armiranih vala
Žičara se otkačila
Za nju nije bilo para
I dok bura stalno jača
Mnogi ostaju bez gaća
Sve se sprema da podivlja
A na mistu punom parom
U krug hodamo bez cilja
Sve po starom, sve po starom
A kad su puna justa
Kad se vino lije
Kad jema vele šoldi
Fešti i furešti
Ovaj grad je sve što imaš
Ova luka život tvoj
I sve što želiš
Možeš graditi u njoj
I nećeš znati bolji način
Osim ovog što ti nudi
Ipak možda jednog dana
Bit ćeš sretan, kao drugi
Već dugo plove lađe i dalek im je put
A sve što se čuje dok kompresori bruje
Su jecaji mora uz lukobran
Jeftino rasprodani san
< | srpanj, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |