četvrtak, 18.07.2013.

MAKARSKI MEGAMIX




U slutnji, u čežnji daljine, daljine
U srcu, u dahu planine, planine
Premalo mjesta za srca mnoga
Kraj foteljaša, ksenofoba
I bljesak bajna lukobrana
I miris, miris govana

Tamo, tamo da putujem
Tamo, tamo da tugujem

Da čujem one stare cajke
Iz usta neke mlade majke
Da više ne znam sebe sama
Dok burek mijese u kalama

Tamo, tamo da putujem
Tamo, tamo da tugujem

Di živi se od mora, od mriža i uza
Brojidu se zrnca od krvi didova
Crljene su oči od noći i suza
Žuljavi nam jezik od kletvi prinova

I tučedu nas cimentom i kitom
Dok život nam je zaokupljen litom
Kada više od sveg, poput svih poltrona
Punih pansiona, mi volimo pare

Lova naša draga, sve nam želje zna
Peri apartmane, oderi turista

Brojimo sve kune, krune i eura
Prolazidu dani uz bure i juga
Škrti stranac daje tek ono šta mora
Život od turizma i radosnom tuga

Ali kada nakon sezone
Opet dođu noći mrazne
Divne, plave, moje vale
Zjape dohranjene, prazne

Bager jednom mora krenit
A gradilište skinit kutu
Mora luka se zapjenit
Dok more pere našu šutu

Zasjat će bageri, antikne dizalice
Balat kamioni kad kompresor krene
Svi bauštelci i sve ulizice
Poslati će račun za nas, pokorene

Raznesene čelikom i gletom
To su tople ruševine ljeta
Na rubu uplakanog mora
I jednog izgubljenog svijeta
Ničeg nema, ničeg nema
Od riba, od algi

Ostao je samo prazan hotel
Što svoj beton uzdiže do neba
Dok temelj namače u moru
Već brojnih, prekobrojnih jula
Dok ja čekam da se sruši
K'o pješčana kula

Al' još je uvijek ovdje
I još zagledan u more
Na prozoru plakat
Što nudi tuđu luku
Na vlasnike će čekat
Da ga presvuku
Kad ljetu je kraj

Od vremena planova, papira
Ostala je samo prazna ljuska
U noći okrenuta moru
Sad sanja vlasnike nove
Ničeg nema, ničeg nema
Od stvari, od ljudi u njoj

Ništa nova, ništa nova
Svaka zima uvik ista
Nestane prebrzo lova
Računica rijetko čista

Guštaju još samo bure
Zatvorene gnjiju škure

Sad životu, punom zima
Ostaje tek malo snova
O danima kad se ima
Ništa nova, ništa nova

Pala je u more stina
Nasrid armiranih vala
Žičara se otkačila
Za nju nije bilo para

I dok bura stalno jača
Mnogi ostaju bez gaća

Sve se sprema da podivlja
A na mistu punom parom
U krug hodamo bez cilja
Sve po starom, sve po starom

A kad su puna justa
Kad se vino lije
Kad jema vele šoldi
Fešti i furešti

Ovaj grad je sve što imaš
Ova luka život tvoj
I sve što želiš
Možeš graditi u njoj

I nećeš znati bolji način
Osim ovog što ti nudi
Ipak možda jednog dana
Bit ćeš sretan, kao drugi

Već dugo plove lađe i dalek im je put
A sve što se čuje dok kompresori bruje
Su jecaji mora uz lukobran
Jeftino rasprodani san

< srpanj, 2013 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Ovaj blog se u jedno romantičnije doba zvao 'Gdje pingvini lete' ali bojim se kako je vrijeme nježnosti iza nas...

Josip Vujčić

josip.vujcic@gmail.com








Creative Commons License


FILMOTEKA: